Postavljanje granica u vaspitanju 3
Kada postavljamo granice, treba da budemo sigurni da nas dete čuje i razume. Nemojte praviti dogovore, kada je dete umorno ili pred spavanje, jer će mu pažnja tada biti smanjena. Odaberite neku mirnu situaciju, kada ćete pričati sa vašim detetom. Sedite sa vašim detetom, trudite se da budete na istoj visini. Gledajte ga u oči i jednostavnim i jasnim rečnikom prenesite željenu poruku. Zapamtite, poruka treba da bude prihvatljiva i za jednu i drugu stranu. Ako se recimo dogovorite, da pre odlaska u trgovinu, šta će te tačno kupiti, onda budite i dosledni u tome. Ako dete pokuša da probije granicu koje ste uspostavili, mirnim tonom mu recite NE. Trudite se da mu odvučete pažnju, i podsetiti te ga na dogovor. Drugim rečima ne treba obečavati niti pretiti onim što nećete ili ne možete ispuniti. Deca vrlo brzo nauče kada roditelj zaista misli ono što govori ili kada govori isprazne pretnje.Takav roditeljski pristup govori detetu, da može da probije granice i nastavi sa neprihvatljivim ponasanjem. Dobro postavljene granice usmerene su na pozitivan ishod detetove saradnje.
Granice treba postaviti sa što manje negativnih emocija. Kada roditelj kaze detetu-„Nema više igrica, postačes zavisnik“, roditelj salje detetu negativnu poruku, da na osnovu jedne premisi (igranje igrica) izvodi zaključak da je zavisnik. Kada roditelj komunicira mirno i jasno, manja je verovatnoća od pojave dečijeg prkosa. Takodje, ako se roditelj dosledno drži granica i posledica koje su postavili, tada deca lakše uče da poštuju druge, ali i sebe. Gradi se bolja samokontrola, razvija se tolerancija na flustraciju i preuzima odgovornost za svoje ponašanje.
TrackBack URL
https://psihologviktorija.in.rs/postavljanje-granica-u-vaspitanju-3/trackback/