Noćni strahovi kod dece 2:
Iako noćni strahovi mogu izgledati traumatično za roditelja, nema potrebe za lečenjem ako ne traju dugo. Svakako, treba pomoći detetu, što se najlakše ćini ako se prati dete kroz igru ili putem crteža. Bitno je da dete bude što manje izloženo crtanim filmovima, koji su agresivno obojeni, kao i informativnim vestima koje imaju nasilan sadržaj. Deca su maštovita i teško prave razliku izmedju realnog i imaginarnog.
Treba pratiti tokom dana šta uznemirava dete, pitati kako je kod drugara, kako je u školi, vrtiću. Često je odraz dešavanja u porodici (gubici i očekivani gubici), svađe roditelja, odvikavanje od pelena, rodjenje brata ili sestre. Svi ovi faktori mogu uticati na pojavu noćnih strahova kod dece. Višak tenzije bi trebalo kanalisati, igrama u prirodi, fizickim aktivnostima i slično.
Deca predškolskog uzrasta su vrlo sugestibilna, reaguju na tudje priče. Najkorisnije je da roditelj razgovara sa svojim detetom, podeli sa njim svoje iskustvo. Objasniti detetu, da i roditelj kada je bio u tim godinama se plašio (obavezno pričati u prvom licu jednine). Važno je biti smiren i strpljiv, jer se strah često uči po modelu. Ako je roditelj uplašen, velika je verovatnoća da će i dete biti uplašeno. Obično su strahovi vezani za separacioni problem kod dece. Nikako, ne treba grditi dete, ili se ljutiti ako dete ne zna da objasni od čega se plaši.
Detetu je potrebna siguran i stabilan temelj, koji se gradi u porodici. Ako je temelj čvrst, protkan emocijama i razumevanjem, dete će lakše istraživati svet oko sebe.
TrackBack URL
https://psihologviktorija.in.rs/nocni-strahovi-kod-dece-2/trackback/